Sanja Ivčević Nekoliko ranocarskih fibula iz Salone Sanja Ivčević UDK: 904: 739 (497.5 Solin) “652” HR, 21 000 Split Izvorni znanstveni rad Arheološki muzej - Split Primljeno: 25. 4. 2005. Zrinsko - Frankopanska 25 Prihvaćeno: 31. 5. 2005. sanja.ivcevic@armus.hr U radnji su obrađene fibule porijeklom s keltskog područja, datirane u ranocarsko doba. Premda sve četiri fibule pripadaju različitim tipovima, srodne su po mjestu i vremenu nastanka. Svjedočanstvo su uspostavljenih veza između Salone i matičnog područja tih fibula u ranocarskom razdoblju. Ključne riječi: fibule, Salona, ranocarsko razdoblje 73 Sanja Ivčević Nekoliko ranocarskih fibula iz Salone Dobar prometni položaj, rani rimski utjecaji, uloga koju je odigrala u građanskom ratu između Pompeja i Cezara, neki su od razloga zbog kojih se Salona već u 1. st. pr. Kr. razvija u važan urbani centar na Jadranu. U vrijeme vladavine cara Augusta Salona je čvrsto u rukama Rimljana (conventus civium Romanorum formiran je već u prvoj polovici 1. st., negdje između Koskonijeva osvajanja Salone, 78.-76. god. pr. Kr., i Cezarova konzulata za Ilirik, 58.-56. god. pr. Kr.), a kolonijom je postala u vrijeme Cezara ili Augusta. U takvim uvjetima Salona uspostavlja sve bolje veze s ostalim dijelovima Carstva. Nalaz fibula u Saloni, koje potječu s područja koje se drži za keltsko, a datirane su u kraj 1. st. pr. Kr. i početak 1. st. posl. Kr., svjedoči o vezama s područjem njihova nastanka, bilo da su u Salonu stigle kao rezultat trgovine, bilo kao rezultat kretanja ljudi, odnosno kao dio nošnje došljaka s područja na kojem te fibula nastaju. Feugère 16a2 (Almgren 240,1 Riha 4.5.52, Ettlinger 25,3, Rey-Vodoz 4.5.54) U depou Arheološkog muzeja u Splitu čuva se jedna fibula iz Salone (kat. br. 1, sl. 1), koja do sada nije bila zamijećena, premda nalaz potječe iz godine 1912. Radi se o fibuli koja je u stručnoj literaturi poznata pod različitim imenima. Prema tipologiji O. Almgrena, gdje je navedena kao tipični rimskoprovincijalni oblik, naziva se Almgren 240. U francuskoj literaturi naziva ih se fibules à queve de paon,5 a njemački termin za taj tip je distelfibel.6 Slika 1. Značajke ovog tipa su spiralni mehanizam za kopčanje igle u otvorenom četvrtastom ili cilindričnom tuljcu, vrpčasti luk, središnja pločica između noge i luka, te raskovana noga koja izvijeni luk koji spaja tuljac i središnju kružnu pločicu ukrašenu se kod nekih varijanti širi prema kraju, po čemu je dobio naziv urezanim koncentričnim kružnicama. Noga fibule nastavlja se fibule u obliku paunova repa. Držač igle najčešće je probušen na središnju pločicu, širi se prema kraju, a ukrašena je jednim kružnim ili četvrtastim otvorom, jednim ili više njih. Uglavnom svi središnjim rebrom i dvama rubnima. Unutar ovog tipa postoje autori dijele te fibule u nekoliko tipova, jer pokazuju i tipološki dvije inačice: kod 16a središnja je pločica kružnog oblika, a dijeli i kronološki razvoj unutar osnovnog tipa,7 te razlike u brojčanoj se na dvije skupine prema načinu na koji je noga spojena s lukom. zastupljenosti na određenom području. Primjerak iz Salone pripada skupini 16a2 (kat. br. 1), kod kojeg se Osnovna podjela ovih fibula načinjena je prema vremenu noga izravno nastavlja na središnju pločicu. Kod primjeraka varijante 16b središnja je pločica u obliku nastanka, i to na ranije tipove, koji se datiraju u augustovskotiberijevsko vrijeme, i kasnije, datirane u klaudijevsko-neronovsko romba, a noga je mogla biti oblikovana na dva načina, kao i kod vrijeme, koja je provedena na osnovi nekih temeljnih tipoloških razlika. varijante 16a. Primjerci sa središnjom pločicom u obliku romba Primjerak pronađen u Saloni pripada tipu Feugère 16,8 koji su, za razliku od 16a, vrlo rijetki, a malobrojni nalazi su, za sada, karakterizira četvrtasti, otvoreni tuljac spirale, vrpčasti, polukružno ograničeni samo na područje Francuske i Luksemburga. Puno su brojniji primjerci varijante 16a, koji se prostiru od južne i istočne Engleske, preko Njemačke, do područja Luksemburga, Francuske 1 2 3 4 5 6 7 8 Autori crteža: Z. Podrug (slika 1), A. Marina (sl. 2-4), crteži su u mjerilu 1:1. Almgren 1897, str. 211, T. XI. 240. Riha 1994, str. 90. Feugère 1985, str. 273, bilj. 185. Rey-Vodoz 1986, str. 162. Lerat 1957, str. 13, 14; Feugère 1985, str. 270; Rey-Vodoz 1986, str. 161; Mazur 1998, str. 30; Fauduet 1999, str. 43, 44. Thill 1969, str. 146 i dalje; Rieckhoff 1975, str. 80, T. 8; Riha 1994, str. 90. Feugère 1985: tip Feugère 16 - 20; Riha 1994: Riha 4.5; Rey - Vodoz 1986: tip 4. 5 i 4. 7. Feugère 1985, str. 270-276. i Švicarske.9 Autori iz Engleske datiraju te, na njihovu području rijetke fibule u prvu polovicu 1. st. posl. Kr., naglašavajući njihovo kontinentalno porijeklo (Francuska, Švicarska), gdje se datiraju već od kraja 1. st. pr. Kr.10 Na tom području zastupljene su u naseljima i vojnim postajama.11 U Njemačkoj su u ranorimskim 9 10 11 Vidi kartu rasprostiranja: Feugère 1985, str. 272, sl. 28. Jackson, Ambrose 1978, str. 216, 217, sl. 56. 3. Rieckhoff 1975, str. 45. 75 vojnim logorima datirane u Augustovo doba.12 Područje sjeverne Feugère 18b1 Galije prije se držalo za središte proizvodnje tipa 16a, ali su noviji (Mazur 4.5,21 Riha 4.622) rezultati istraživanja pokazali da je taj tip raširen na područje čitave Galije. Razlika je između varijante 16a 1 i 16a2, kojoj pripada Fibula tipa 18b1 (kat. br. 2, sl. 2) srodna je prethodnoj.23 Premda salonitanski primjerak, u gustoći nalaza na određenom području. nije sačuvana u cijelosti, moguće je precizno odrediti tip kojem Primjerci poput našega koncentrirani su najgušće na području pripada, a to je Feugère 18b1, koji je potrebno razlikovati od fibula jugozapadne Švicarske, dok su oni koji pripadaju varijanti 16a1 tipa Feugère 19, sa središnjom pločicom, kojima je luk kod nekih najgušći na području središnje Francuske.13 Brojčana usporedba varijanata izrađen u obliku lava. Ova posljednja je varijanta fibula te dvije inačice pokazuje da je 16a2 sveukupno gledano brojnija, sa središnjom pločicom koja zadržava sve značajke tog tipa, s a kronološka usporedba da su, općenito gledano, istovremene; jedinom razlikom što je tip u nekim slučajevima oblikovan kao lav (Feugère 19c, 19e i 19f ), a u nekima u obliku vrpce (Feugère možda je 16a1 nešto ranija jer pokazuje čvršće tipološke veze s tipom iz kojeg se razvija (Feugère 15 - fibule sa središnjim diskom). 19a, 19b i 19d). Postoje i inačice s kružnom pločicom i pločicom u Vremenska razlika u pojavi ta dva tipa ne može biti duža od obliku romba, čime također slijede shemu osnovnog tipa. U svim jednog desetljeća, pa budući da su najraniji nalazi iz Dangstettena su tipologijama fibule u obliku lava bez središnje pločice izdvojene i Halterna15 datirani između 15. i 10. god. pr. Kr., a pripadaju tipu u poseban tip, ali se naglašava čvrsta veza s fibulama tipa Feugère 16a1, pojava primjeraka 16a2 stavlja se najkasnije u kraj 1. st. pr. 16 i Feugère 19.24 14 Fibule tipa Feugère 18b1 koncentrirane su na području Kr. Trajanje tih fibula ograničeno je Augustovim vremenom. Francuske, posebno Burgundije, gdje je dokazana i proizvodnja, S obzirom na najgušću koncentraciju varijante 16a2 na području Švicarske, upravo ondje se traži središte proizvodnje na lokallitetu Mont Beuvray.25 Nalazi s ostalih područja su ovih fibula. Postoji mišljenje da su proizvođene isključivo na sporadični,26 a potječu iz Švicarske,27 Luksemburga,28 Njemačke29 lokalitetu Martigny, a da su na ostale lokalitete bile importirane.16 i Hrvatske.30 Potrebu za izdvajanjem fibula poput salonitanske Za nas je važno da su upravo primjerci iz Augste i Martignyja u poseban tip Feugère18b1 pojačava podatak da su slabo istovjetni našemu. U Augsti je nađen relativno mali broj tih fibula zastupljene na području Švicarske, koja se drži za matično u odnosu na cjelokupni materijal, te je vjerojatno da su i onamo područje tipa Feugère 16. Za središte proizvodnje Feugère 18b1 bile importirane. Kako taj tip nije masovno ušao u upotrebu na drži se područje Francuske, a rijetke su u Švicarskoj, što je možda područje izvan matičnog, niti je, prema dosadašnjim saznanjima, uzrokovano velikom gustoćom i popularnošću Feugère 16, a bio prihvaćen u lokalnoj proizvodnji bilo kojeg drugog područja, ograničilo je razvoj tipa Feugère 18b1. Osim što su fibule tog možemo s velikom sigurnošću reći da naš primjerak stiže u tipa koncentrirane na jednom području, na kojem je postojala i Salonu s tog područja u doba Augusta. Kako se radi o dijelu proizvodnja, one pokazuju iznimnu tipološku ujednačenost, pa ženske nošnje, ta fibula sigurno nije pristigla s vojskom osim se drži da su sve proizvod jedne radionice. Tomu u prilog govori i ako gibanje vojnog elementa ne uzmemo u širem smislu, kao činjenica da su malobrojne.31 17 18 Fibule u obliku lava pripadaju augustovskom dobu, uglavnom pokretača gibanja stanovništva i miješanja kultura. Mogla je stići trgovinom - što je također malo vjerojatno s obzirom da je taj tip ih se datira od kraja 1. st. pr. Kr. Donja granica pojave tog tipa rijedak na našem području, te se o nekoj organiziranoj trgovini određena je nalazima iz Dangstettena (15./10. g. pr. Kr.) i Neussa ovim predmetima ne može govoriti - ili kao rezultat kretanja (između 16. i 10. g.). Iznimka je relativno kasni primjerak iz Augste ljudi. Bez podataka o okolnostima nalaza ne može se utvrditi je (treća četvrtina 1. st. posl. Kr.).32 li ta fibula bila u lokalnoj uporabi, ali podatak da je u zatvorenoj grobnoj cjelini u Ribiću pronađen primjerak koji pripada istome tipu fibule (varijanti 16a1) zajedno s lokalnim materijalom otvara 21 i tu mogućnost za salonitansku fibulu.19 Drugi primjerak s tog 22 lokaliteta20 također iz zatvorene cjeline pripada istoj varijanti kao i 23 prethodni, te ne predstavlja izravnu analogiju za našu fibulu. 24 12 13 14 15 16 17 18 19 20 Behrens 1954, str. 222, 223, T. 2.1,2 (Mainz): Rieckhoff 1975, str. 27, T. 8.11 (Haltern); Fingerlin 1972, str. 217, 222, sl. 9.2 (Dangstetten). Usporedi karte rasprostiranja Feugère 1985, str. 271, sl. 27, i str. 272, sl. 28. Feugère 1985, str. 267-270. Rieckhoff 1975, str. 27, T.8, 11. Rey-Vodoz 1986, str. 161. Rey-Vodoz 1986, str.162, T. 9.127. Riha 1994, str. 93, T. 15. 2155. Marić 1968, str. 33, T. XVIII. 22. Marić 1968, str. 36, T. VI. 3. 25 26 27 28 29 30 31 32 76 Mazur 1998, str. 31. Riha 1994, str. 92, 93. Fibula je objavljena u ranijoj literaturi (Lokošek 1985, str. 74, sl. 1b; Ivčević 2002b, str. 269, kat. br. 234, T. XXIV. 234), ali je datirana u kasnije vrijeme, što se pokazalo pogrešnim, te ovdje koristim priliku da je ispravno odredim, tipološki i kronološki. E. Riha, kod obrade fibula iz Augste, fibule poput naše izdvoja u poseban tip - 4.6, Riha 1994, str. 92, 93. Isti je slučaj s fibulama iz Galije, gdje je fibula poput salonitanske u skupini 18b1 - fibule u obliku lava, Feugère 1985, str. 278-287, te naglašava razliku od tipa 19c (fibule sa središnjom pločicom kojima je luk izrađen u obliku lava), također vidi: Mazur 1998, str. 31. Feugère 1985, str. 280. Vidi kartu rasprostiranja: Feugère 1985, sl. 29. Riha 1994, str. 93, T. 16. 2153. Thill 1969, str. 150, 151, sl. 8. 82. Fingerlin 1972, str. 217, T. 14. 1. Kovrig 1937, str. 114, T. XXIX. 10; Koščević 1980, T. XIX. 143. Feugère 1985, str. 280. Feugère 1985, str. 285. Sanja Ivčević Nekoliko ranocarskih fibula iz Salone spaljivanja, možda kao sveta žrtva.36 Većina fibula koje pripadaju tom tipu datirana je u klaudijevsko-neronovsko doba, ali čini se da je pojava barem za neke inačice ranija, o čemu svjedoče nalazi iz zatvorenih cjelina u Švicarskoj datirani u Tiberijevo vrijeme.37 Ranija datacija odnosi se na inačice s kružnom središnjom pločicom i vrpčastim lukom, dok ostale varijante, one sa zoomorfnim lukom i one s romboidnom pločicom idu u drugu i treću četvrtinu 1. st. Tip Feugère 20 (Ettlinger 26, Rey-Vodoz 4.7, Riha 4.7), koji također pripada kasnijoj fazi, karakterizira kasnija pojava; tako mu Feugère stavlja pojavu u doba Klaudija, a trajanje, ovisno o inačici, u 2. st.38 V. Rey-Vodoz naglašava dataciju kasniju od svih ostalih tipova fibule u obliku paunova repa,39 dok E. Riha40 navodi da je u Augsti taj tip stratigrafski potvrđen od početka do treće četvrtine1. st. Tipološki pokazuje izravan razvoj iz tipa Feugère 19, naime, luk je izostavljen i središnja se pločica, uglavnom kružna, s jedne strane izravno nastavlja na tuljac spirale, a s druge se nastavlja noga. Dakle, izostavljen je luk, koji je kod prethodnog tipa bio vrpčast ili u obliku lava. Neki autori ovaj tip nazivaju pločastim fibulama u obliku paunova repa ili pločastim distelfibulama,41 i dijele ga u nekoliko inačica (M. Feugère tip 20 koji sadrži pločaste fibule u obliku paunova repa, dijeli u pet skupina, od 20a do 20e, od kojih se tri (20 a, d i e) dalje dijele u podskupine. Zanimljiva je skupina Feugère 20c (Rey-Vodoz 4.7.1), datirana u Klaudijevo doba, koja je raširena na područje cijele Francuske i Slika 2. Luksemburga, nalazi se u jugoistočnoj Engleskoj, a nešto manje u Njemačkoj. Premda je najviše lokaliteta s kojih potječe ovaj tip u Francuskoj, najveća koncentracija na jednom lokalitetu je u Augsti U drugu, kasniju fazu ove skupine fibula pripadaju tipovi u Švicarskoj, gdje je nađeno 19 primjeraka. Zanimljivost je ovoga Feugère 19 i 20. Oni su također usko povezani s prethodno tipa vezanost uz pogrebni kult, o čemu svjedoče figuralni prikazi spomenutima, ali nisu zastupljeni u Saloni. Spominjemo ih ovdje borbe na nozi fibule, a sastoje se od prikaza gladijatora u borbi jer su važni kao zajednička skupina fibula koja se razvijala unutar protiv himere ili divlje zvijeri (najčešće lava), ili keltskog ratnika u osnovnog tipa, a na sljedećim varijantama vidljiva je njihova borbi protiv bika. Taj se prikaz tumači42 kao borba keltskog heroja čvrsta veza s keltskom kulturom. Smertiusa protiv ktoničkih sila predstavljenih najčešće likom Kao što je već istaknuto, fibule u obliku lava (naš tip 18a) lava ili neke druge divlje životinje, a katkad likom bika ili himere. moramo razlikovati od fibula sa središnjom pločicom, kojima je Potvrda pogrebnog karaktera tih fibula su i okolnosti nalaza, jer su luk izrađen u obliku lava. Prema tipologiji M. Feugère idu u tip 19c, često nađene kao grobni prilog. e i f, a kod tipologije za područje Švicarske E. Ettlinger stavlja ih u Srodnost s fibulama Feugere 16a2 i 18b1 pokazuju još dvije tip 24; V. Rey-Vodoz33 stavlja ih u tip 4.5, varijantu 4.5.7; u tipologiji salonitanske fibule koje su nedavno objavljene.43 One, uz još neke E. Rihe34 pripadaju tipu 4.5. i on ih naziva distelfibule sa savijenim tipove koji nisu zastupljeni u Saloni,44 imaju zajedničko podrijetlo, krajem luka, a one sa zoomorfnim lukom izdvaja u varijantu 4.5.7. nastaju u isto vrijeme i zastupljene su na približno istome Sve su varijante dobro zastupljene na području Galije, a području. pretpostavlja se proizvodnja u većem broju radionica. Kako su u velikom postotku nađene u svetištima i grobnicama, uočena je njihova upotreba u pogrebnom kultu. U Normandiji su često 36 prikazane na nadgrobnim spomenicima kao dio nošnje.35 Fibule 37 tog tipa nađene kao dio paljevinskog ukopa nemaju na sebi 38 tragova gorenja, što znači da su polagane u grobove nakon 39 40 41 42 33 34 35 Rey-Vodoz 1986, str. 161. E. Riha 1994, str. 90, 91. Fauduet 1999, str. 44. 43 44 Rey-Vodoz 1986, str. 196, bilj. 58. Feugère 1985, str. 291. Feugère 1985, str. 297. V. Rey-Vodoz, str. 163. E. Riha, str. 94. Rey-Vodoz 1986, str. 162. Feugère 1985, str. 295. Budući da su ove fibule nedavno objavljene, ovdje ne donosimo detaljnu interpretaciju; vidi: Ivčević 2002b, str. 234. To su tipovi Feugère 10 (Kragenfibeln) i Feugère 13 (galske fibule s krilcima). 77 Slika 3. Slika 4. Feugère 14a Feugère 14b1b (Almgren 241, Ettlinger 9, Rey-Vodoz 2.2) (Ettlinger 9, Rey-Vodoz 4.4.1., Riha 4.4.1) Jedna fibula (kat. br. 3, sl. 3) pripada tipu Feugère 14a (Almgren Druga fibula (kat. br. 4, sl. 4), koja pripada istome horizontu, 241, Ettlinger 9, Rey-Vodoz 2.2) koje se u literaturi još nazivaju jest fibula tipa Feugère 14b1b (Ettlinger 9, Rey-Vodoz 4.4.1. jednostavnim galskim fibulama ili fibulama glatkog luka i Riha 4.4.1)49 rasprostranjene su na istome području kao i fibule perforiranog držača, a porijeklom su s područja Galije, i izrazito Feugère 16a2, nastaju u doba Augusta, možda nešto kasnije su česte u zapadnim provincijama Carstva. Premda su u ranijoj od prethodnog tipa, i traju tijekom 1. polovice 1. st. Od brojnih literaturi datirane već od doba Cezara,45 danas je prihvaćena varijanti ovog tipa naša pripada najbrojnijoj, a područje na kojem njihova datacija od Augustova doba, na što ukazuju nalazi u se često nalazi su Francuska (središnja i istočna) i Švicarska te vojnim logorima Dangstetten i na području Germanije Inferior, rajnsko područje.50 U Engleskoj je ova varijanta također česta, gdje je pojava ovog tipa datirana u posljednju četvrtinu 1. st.46 Na nalazi su datirani u 1. polovicu 1. st.,51 uglavnom u klaudijevsko području Galije traju tijekom prve polovice 1. st. i potpuno nestaju razdoblje. Na ostalim područjima nalazi su sporadični. Dva u doba Nerona.47 Postoji također produženo trajanje ovih fibula primjerka su nađena u Sisku,52 od kojih je jedan oblikom i ukrasom sve do klaudijevsko-neronovskog, pa i tijekom flavijevskog doba, prilično sličan salonitanskome. To su za sada svi nalazi ovog tipa ali se to odnosi na željezne varijante ovog tipa koje su pronađene fibule u Hrvatskoj.53 Kako najsličnije primjerke našem nalazimo u u vojnim logorima uz Rajnu.48 Brojni nalazi u vojnim postajama Francuskoj,54 možemo i za ovaj tip pretpostaviti import s matičnog doveli su do zaključka da su ove fibule nosili vojnici, što ne područja. Ova se fibula općenito pripisuje ženskoj nošnji. isključuje i civilnu upotrebu, budući da velik broj nalaza potječe iz naselja i rustičnih vila. 49 50 45 46 47 48 78 Rieckhoff 1975, str. 40; Rieckhoff-Pauli 1977, str. 6. Feugère 1985, str. 266. Rey-Vodoz 1986, str. 158. Rieckhoff 1975, str. 41. 51 52 53 54 Ivčević 2002b, str. 234, 247, kat. br. 3, T. I, 3. Rey-Vodoz 1986, str. 161. Jackson, Ambrose 1978, str. 216, sl. 56. 2. Koščević 1980, str. 18, T. VII. 48, 49. Vidi kartu rasprostranjenosti u: Buora 2004, str. 70, sl. 1 Fauduet 1999, str. 46, T. VIII. 57; Lerat 1956, str. 14, T. V. 89. Sanja Ivčević Nekoliko ranocarskih fibula iz Salone Zaključak Katalog U Arheološkome muzeju u Splitu čuva se određeni broj fibula iz 1. inv. br. 37974 , fibula; Salone čije se porijeklo nalazi otprilike na istome području kao i Salona; ovdje obrađene, kao što su emajlirane ili višestruko raščlanjene prve dvije trećine 1. st. posl. Kr.; fibule, ali njih na ovome mjestu ne navodimo iz nekoliko razloga. bronca; To su fibule koje započinju razvoj u postaugustovsko doba, u dužina 4,6 cm, visina 1,9 cm, širina 2,5 cm: spirala fibule nalazi tiberijevsko-neronovskom vremenu, koje donosi čitav niz novih se u četvrtastom tuljcu, otvorenom s donje strane tako da je oblika i u kojem će fibule sa zglobnom konstrukcijom mehanizma spirala vidljiva; luk je kratak, uz rubove ukrašen nizom uboda, za kopčanje igle prevladati, za razliku od augustovskog vremena, na sredini je rebro s cik-cak ukrasom, okrugla konveksna u kojem prevladava spiralni mehanizam. Napomenimo da, pločica ukrašena s četiri kružna rebra ukrašena nizom uboda; premda su dobro zastupljene u Saloni, nema najranijih razvojnih na središnju pločicu izravno se nastavlja trokutasta noga, uz faza ovih fibula. rubove ukrašena sa po dvije urezane linije, a na sredini cik-cak 55 Pojava ovdje obrađenih fibula u Saloni, premda u malom linijom; držač igle ima dvije kružne rupice. broju, dokaz je uspostavljenih veza s matičnim područjem, jer ove Literatura: Rey-Vodoz 1986, T. 9. 127; Riha 1994, T. 15. 2144; fibule nisu bile prihvaćene u lokalnoj proizvodnji ostalih dijelova Jackson, Ambrose 1978, sl. 56. 3 ; Fauduet 1999, T. VII. 49; Rimskoga Carstva, nego se zadržavaju na matičnom području s Feugère 1985, sl. 28, T. 101. 1318; Leman 1981, sl. 16; Lerat kojeg pristižu u druge krajeve. Ova se tvrdnja posebno odnosi na 1956, T. III. 75; Behrens 1954, sl. 2.1. tipove Feugère 16a2 i 18b, jer je za njih proizvodnja u većoj mjeri Sl. 1 centralizirana, rjeđi su nalazi izvan matičnog područja. Premda te dvije salonitanske fibule pripadaju različitim tipovima, u čemu 2. inv. br. H 3632, fibula; se slaže većina autora koji su se ozbiljnije bavili proučavanjem Salona; ovakvih fibula,56 bliske su tipološki i kronološki, te po podrijetlu. S bronca; obzirom na to, vjerojatno pristižu u Salonu na isti način. kraj 1. st. pr. Kr., početak 1. st.; Jesu li stigle kao rezultat vojnih kretanja, kao dio nošnje duž. 3,8 cm, vis. 1,7 cm; luk fibule u obliku stiliziranog lava s došljaka ili kao rezultat trgovine, o tome možemo samo uzdignutim repom, urezane oči i griva, na stražnjem dijelu pretpostavljati, ali je sigurno da su rezultat procesa romanizacije. ostatci tuljca za spiralu, na prednjem dijelu dio pločice s Jedan tip se drži za vojnički, ali je i u civilnoj upotrebi (Feugère držačem igle. 14a), dok su ostali dio ženske nošnje. U vrijeme kada ove fibule Objavljeno: Lokošek 1985, str74, sl. 1b; Ivčević 2002b, str. 234, pristižu u Salonu, ona je već čvrsto u rukama Rimljana, i premda 268, kat br. 234, T. XXIV, 234. još postoji sloj starosjedilačkoga i helenskoga stanovništva, Literatura: Feugère 1985, T. 102. 1334, 1335; Riha 1994, T. 16. vodeću ulogu u gradu imaju Rimljani. Salona je njihovo čvrsto 2153; Fingerlin1972, str. 217, T. 14. 1; Kovrig 1937, str. 114, T. uporište za osvajanje i pacifikaciju, a zatim i romanizaciju Ilirika. XXIX. 10; Thill 1969, str. 150, 151, sl. 8. 82; Koščević 1980, T. XIX. U tom se vremenu uspostavljaju nove ili ojačavaju postojeće 143; Mazur 1998, str. 31, T. 8. 90. veze s ostalim dijelovima Carstva.57 Naše su fibule jedno od Sl. 2 svjedočanstava uspostavljenih veza s područjem Galije. 3. inv. br. H 2894; Salona; bronca; 1. polovica 1. st.; 55 56 57 Ivčević 2002b, str. 238, 240-244, emajlirane su prisutne od druge polovice 1. st., a višestruko raščlanjene od sredine 1. st. Na lokalitetu Martigny fibule u obliku lava ovog tipa nisu zastupljene; Feugère za Galiju izdvaja tip 16a2 za distelfibule, te 18b1 za one u obliku lava; Mazur za Avenches također izdvaja dva posebna tipa, 4.5 i 4.6, kao i Riha za Augstu 4.5 i 4.6. Veze s područjem sjeverne Italije dobro su poznate u ranocarskom vremenu, a jedno od svjedočanstava su sjevernoitalski tip fibule Almgren 65, koji je dobro zastupljen na našem području, a primjerci s akvilejskog područja gotovo su identični našima. Kao svjedočanstvo veza s područjem sjevernog Jadrana u ranocarsko doba su i rane zglobne fibule, iz kojih se razvija tip aucissa čija se najranija pojava stavlja u kasnoaugustovsko doba, koje traju tijekom cijeloga 1. st. i predstavljaju jedan od najbolje zastupljenih tipova na području Carstva. Na rane veze s Panonijom ukazuje pojava bojske fibule u Saloni. duž. 8 cm, vis. 3,8 cm, vrpčasti luk fibule s dvije urezane linije naglo se sužava u obli presjek i prelazi u nogu koja je također oblog presjeka, a završava raskovanom pločicom, na držaču igle pravokutne perforacije; nisu sačuvani ni igla ni mehanizam za kopčanje igle. Objavljeno: Ivčević 2002b, str. 247, T. I, 2 Literatura: Feugère 1985, T. 90. 1197; Riha 1994, T. 5.1948; Fingerlin 1972, str. 222, sl. 9.7; Koščević 1980, T. I. 2, 4. Sl. 3 79 4. inv. br. H 2082; Salona; bronca; 1. polovica 1. st.; duž. 4,4 cm, vis. 1,2 cm, vrpčasti luk fibule ukrašen je rebrima, tuljac u kojem se nalazi spirala ukrašen je urezanim linijama, držač igle je trokutast i perforiran, igla nije sačuvana. Objavljeno: Ivčević 2002b, str. 247, T. I, 3; Buora 2004, str. 69, sl. 1. Literatura: Koščević 1980, str. 71, T. VII. 49; Koščević 1999, str. 38, sl. 17; Mazur 1998, T. 7. 72; Thill 1969, str. 151, sl. 8.91; Riha 1994, T. 13. 2102; Fauduet 1999, T. VIII.57; Lerat 1956, T. V.89 bis; Feugère 1985, T. 95. 1254; Maniére 1966, T. I. 35. Sl. 4 80 Sanja Ivčević Nekoliko ranocarskih fibula iz Salone Literatura Ivčević 2002a Lerat 1957 Riha 1994 S. Ivčević, Fibule tip Almgren 65 i L. Lerat, Catalogue des collections E. Riha, Die römischen Fibeln Almgren 1897 Nova Vas iz Arheološkog muzeja archéologiques de Montbéliard- aus Augst und Kaiseraugst, O. Almgren, Studien über Split, Vjesnik za arheologiju i Les fibules gallo-romaines de Forschungen in Augst 18, Augst Nordeuropäische Fibelformen historiju dalmatinsku 94, Split Mandeure, Annales Littéraires 1994 der ersten nachchristlichen 2001, 325-345 de l’Universite de Besancon 16, Archéologie 4, Pariz 1957 Jahrunderte mit Berucksichtigung Thill 1969 G. Thill, Fibeln vom Titelberg aus der provinzialrömischen Ivčević 2002b und sudrussischen Formen, S. Ivčević, Fibule, u: Longae Lokošek 1985 den Beständen des Luxemburger Stockholm 1897 Salonae, E. Marin, (ur.), Split 2002, I. Lokošek, Zoomorfne fibule iz Museums, Trierer Zeitschrift 32, 229-277 (sv. I), 124-147 (sv. II) Arheološkog muzeja u Splitu, Trier 1969, 133-172 Vjesnik za arheologiju i historiju Behrens 1954 G. Behrens, Zur Typologie und Jackson, Ambrose 1978 Technik der provinzialrömischen D. A. Jackson, T. Ambrose, Fibeln, Jahrbuch des römisch- Excavations at Wakerley, Maniére 1966 germanischen Zentralmuseums Northants, 1972-75, Britannia IX, G. Maniére, Un puits funéraire 1, Mainz 1954, 220-236 London 1978, 115-245 de la fin du ler siècle aux Aquae dalmatinsku 78, Split 1985, 73-83 Siccae (Cazéres, Haute-Garonne), Buora 2004 Koščević 1980 M. Buora, Fibule del tipo Langton R. Koščević, Antičke fibule s Down nell’arco alpino orientale područja Siska, Zagreb 1980 Gallia XXIV, Pariz 1966, 591-593 Marić 1968 Z. Marić, Japodske nekropole u e lungo la costa Adriatica, Quaderni friuliani di archeologia Koščević 1999 dolini Une, Glasnik Zemaljskog XIV, Udine 2004, 69-72 R. Koščević, Neobjavljene fibule muzeja Bosne i Hercegovine u iz rimske Dalmacije i Mezije, Sarajevu XXIII, Sarajevo 1968, Fauduet 1999 Prilozi Instituta za arheologiju 5-80 I. Fauduet, Fibules préromaines, u Zagrebu15-16/1998-1999, romaines et mérovingiennes Zagreb 1999, 29 - 39 Mazur 1998 A. Mazur, Les fibules romaines du musée du Louvre, Études d’histoire et d’archéologie 5, Kovrig 1937 d’Avenches I, Bulletin de Pariz 1999 I. Kovrig, Die Haupttypen l’Association Pro Aventico 40, der kaiserzeitlichen Fibeln in Avenches 1998, 5-104 Feugère 1985 Pannonien, Dissertationes M. Feugère, Les fibules en Pannonicae II, 4, Budimpešta Rey-Vodoz 1986 Gaule méridionale, Revue 1937 V. Rey-Vodoz, Les fibules archéologique de Narbonnaise, gallo-romaines de Martigny, Leman 1981 Jahrbuch der Schweizerischen P. Leman, Informations Gesellschaft für Ur-und Fischer 1966 archèologiques, Circonscription Frühgeschichte 69, Basel 1986, F. Fischer, Frühe Fibeln aus de Nord-Pas-de-Calais, Gallia 39, 150-198 Aquileia, Aquileia nostra XXXVII, Pariz 1981, 239-255 12, Pariz 1985 Rieckhoff 1975 Aquileia 1966, 7-26 Lerat 1956 S. Rieckhoff, Münzen und Fibeln Fingerlin 1972 L. Lerat, Catalogue des aus dem Vicus des Kastells G. Fingerlin, Dangestetten, ein collections archéologiques de Hüfingen (Schwarzwald-Baar- augusteisches Legionslager am Besancon, II.-Les fibules gallo- Kreis), Saalburg Jahrbuch XXXII, Hochrhein, Bericht des Römisch- romaines, Annales Littéraires de Saalburg 1975, 5-104 Germanische Kommission 51-52, l’Universite de Besancon, 2 serie, 1970-1971, Berlin 1972,197-232 t. III, fasc. 1, Archéologie 3, Pariz Rieckhoff-Pauli 1977 1956 S. Rieckhoff-Pauli, Die Fibeln aus dem römischen Vicus aus Sulz am Neckar, Saalburg Jahrbuch XXXIV, Saalburg 1977, 5-28 81 Summary: Several Early Roman Imperial Fibulae from Salona Key words: fibulae, Salona, early Roman imperial period Good traffic position, early Roman influence, the role of Salona in the civil war between Pompeius and Caesar, are the reasons why Salona developed into one of the most important urban centres of the Adriatic in 1st c. BC. During the rule of the Emperor Augustus Salona belonged to Rome: conventus civium Romanorum was formed already in the first half of 1st century, some time between Cosconius conquest of Salona, 78-76th BC, and Caesar’s Consulate for Illyricum, 58-56th BC; it became a colony during the rule of Caesar or Augustus. Those were the conditions in which Salona established better and better contacts with the rest of the Empire. The finds of fibulae in Salona, whose origins are in Gaelic area, are dated in the end of 1st century BC and beginning of 1st century AD. They are the proof of connections with the area of their origin, whether they were brought to Salona as a result of trade or other contacts of people, that is, as a part of costume worn by newcomers from the area where these fibulae originate from. Sample (Cat. No. 1), excavated in Salona, belongs to type Feugère 16a2 (Almgren 240, Riha 4.5.5 Ettlinger 25, Rey-Vodoz 4.5.5), which ended with the times of Augustus. As the densest concentration of the variant 16a2 is in the area of Switzerland, this is where the centre of manufacture of these fibulae is being looked for. Interesting for us are the samples from Augst and Martigny, identical to ours. As this type was not used on a massive scale in the area out of its origin, nor was it accepted in local production of any other area, according to the knowledge so far, it is possible to claim that our sample arrived in Salona from Gaelic area in Augustan times. Fibula of type Feugère 18b1(Cat. No. 2) (Feugère 18b1, Mazur 4.5, Riha 4.6) is related to the previous one. This type is concentrated in the area of France, particularly Burgundy, where its production is proved as well. Finds from other areas are sporadic, they come from the areas of Switzerland, Luxemburg, Germany and Croatia. They are dated in Augustan times, mainly starting with the 1st c. BC. Fibulae type Feugère 14a (Almgren 241, Ettlinger 9, Rey-Vodoz 2.2) come from the area of Gaul, where they existed in the first half of 1st century, and completely disappeared in the times of Nero. The conclusion based on the numerous finds in military stations is that these fibulae were worn by soldiers, which does not exclude the civilians as there were also many finds in settlements and rustic villas. Fibulae Feugère 14b1b (Ettlinger 9, Rey-Vodoz 4.4.1.,Riha 4.4.1 have been found all over the same area as fibulae Feugère 16a2, they originate in Augustan times, possibly slightly later than the previous type, and were made throughout the first half of the 1st c. Among numerous varieties of the type, ours belongs to the most numerous one, and the area where it has often been found is France (central and eastern), Switzerland and the area of the River Rhein. In England this variety is also frequent; the finds are dated in the first half of the 1st c., mainly in Claudius’ times. Finds in other areas are sporadic. Our samples are most similar to the ones in France, therefore we suppose this type import from the area of its origin. Although not numerous, the existence of the fibulae in Salona, dealt with in this work, prove the connection with their place of origin. These fibulae were not accepted in local production of various parts of the Roman Empire, but from their place of origin they were imported to other areas. This assertion particularly refers to the types Feugère 16a2 and 18b because their production was largely centralised, and the finds thereof are rare outside its area of origin. As they existed in the first two decades of the 1st century as well, their presence in Salona can be connected with the powerful military movements in the early 1st century, which caused movement of the military and civilian inhabitants. Translated by: Danica Šantić 82